Preporuke pravobraniteljice za pomoć djeci izbjegloj iz Ukrajine

Preporuke pravobraniteljice za pomoć djeci izbjegloj iz Ukrajine

Pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević uputila je u petak, 4. ožujka 2022., predsjedniku Vlade RH Andreju Plenkoviću te potpredsjedniku Vlade i ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću preporuke za pružanje podrške i pomoći djeci izbjegloj iz Ukrajine. Pravobraniteljica pozdravlja sve što je Vlada do sada učinila u vezi s time, kao i uključivanje različitih društvenih dionika koji tome mogu pridonijeti, u planiranje podrške i pomoći ljudima izbjeglima iz Ukrajine.

U svojim preporukama pravobraniteljica navodi što bi još trebalo poduzeti, iz perspektive Pravobranitelja za djecu, Europske mreže pravobranitelja za djecu (ENOC) i prema preporuci Europske komisije o privremenoj zaštiti ljudi koji bježe od rata u Ukrajini. Valja imati na umu da je dodatni rizični faktor za djecu Ukrajine to da su ona već zadnjih osam  godina suočena s oružanim sukobima, što može predstavljati kumulativni stres u njihovom odrastanju.

Oružani sukobi i ratna zbivanja ugrožavaju sva dječja prava, od prava na život i zajedništvo obitelji, prava na zdravlje i obrazovanje, sigurnost, zaštitu od svih vrsta nasilja i iskorištavanja, uključujući seksualno iskorištavanje, do prava na igru i slobodno vrijeme, te sudjelovanje u odlučivanju o pitanjima koje ih se tiču. Nužan je angažman svih kako bi se organizirala široka podrška te humanitarna i druga pomoć za djecu i mlade iz Ukrajine koji dolaze na područje Republike Hrvatske. Stoga pravobraniteljica preporučuje:

  • Uz što jednostavnije granične kontrole, definirati jasan zaštitni pravni status djece (naročito one djece koja se iz različitih razloga kreću bez pratnje) i obitelji, sa što manje formalnih procedura. Razviti osjetljiv sustav registracije djece i izdavanja dokumenata, posebno one djece koja stižu s odraslima (a možda nemaju sa sobom identifikacijske dokumente) pa je nepoznat odnos odraslih i djeteta. Treba predvidjeti način provjere odnosa koji dijete ima s odraslom osobom s kojom je doputovalo (potrebno je ostvariti suradnju sa sustavom socijalne skrbi radi provjere i verifikacije odnosa, povjeravanja na skrb, određivanja skrbnika i sl.).
  • Pri ulasku u RH transparentno i jasno (na svim mjestima, od graničnih prijelaza do mjesta smještaja, uključujući internet) informirati izbjegle ljude o mjestima dostupnog smještaja, dostupnosti pomoći, kontakt brojevima, osobama, u prvoj fazi naročito u odnosu na promjene u planu smještaja.
  • Osigurati smještajne kapacitete za djecu i mlade koji su se u Ukrajini nalazili u alternativnim oblicima skrbi, te za djecu koja u RH ulaze bez pratnje.
  • Nakon ulaska u zemlju treba procjenjivati potrebe za kolektivnim smještajem i osigurati minimalni paket usluga. Uz angažiranje službe traženja i spajanja s obiteljima koju vodi HCK, predlažemo još i sljedeće minimalne usluge: mjesto za informiranje i pružanje podrške; prilagođeno mjesto za boravak djece (child friendly prostore prilagođene različitim dobnim skupinama i razvojnim potrebama djece), uključujući kutak za majke i malu djecu (podrška dojenju i ranom razvoju djece); osigurati prisutnost socijalnog radnika i psihologa (radi pružanja psihosocijalne podrške, identificiranja izrazito ranjive djece i članova obitelji u visokom riziku, upućivanja na druge usluge itd.); zdravstvena skrb (uključujući i mogućnost BAT u slučaju sumnje na Covid-19); sigurno mjesto za spavanje i pristup sanitarnom čvoru; distribucija toplih obroka (posebna briga o potrebama male djece); distribucija neprehrambenih artikala (posebna pozornost na potrebe djece i žena); mogućnost korištenja WIFI mreže radi komunikacije s obitelji. Također, treba što prije tražiti dugoročnija rješenja – smještaj u stanove, kuće, mogućnost zaposlenja.
  • Pripremiti jasnu komunikacijsku strategiju prema ljudima koji bježe iz Ukrajine – kako mogu doći u Hrvatsku, što ih ovdje čeka, kakva će prava imati, kojim uslugama će imati pristup, što je sa zapošljavanjem – putem informativnih letaka/infografika, putem društvenih medija i specijalizirane web stranice, što bi bilo dobro učiniti u suradnji s Veleposlanstvom Ukrajine u RH.
  • Voditi računa o tome da mnoga djeca dovode sa sobom kućne ljubimce, što do sada nismo susretali u izbjegličkim situacijama, pa valja imati na umu da to može djeci predstavljati važan izvor podrške.
  • Spremnost na pružanje različitih vrsta psihološke pomoći: psihološke prve pomoći, psihosocijalne podrške i ublažavanja posttraumatskog stresnog poremećaja. Kako bi se mogla pružati psihološka pomoć, potrebno je pomagačima osigurati što je više moguće relevantnih informacije o potrebama primatelja psihološke pomoći (npr. o duljini putovanja, traumatskim događajima, odvojenosti članova obitelji…). U vezi s pružanjem psihosocijalne pomoći treba planirati broj osoba koje će ju provoditi te imati evidenciju onih koji dolaze iz civilnog sektora i onih koji rade u školama, domovima zdravlja, vrtićima i drugdje, kako bi se omogućilo njihovo izostajanje s posla i suglasnost njihovih ravnatelja, odnosno poslodavaca.
  • Ustrojiti detaljne evidencije udruga i pojedinaca uključenih u pružanje pomoći i podrške (po mogućnosti onih koje imaju iskustvo rada s djecom, ranjivim skupinama, u mobilnim timovima) kako bi se spriječili eventualni ugrožavajući kontakti s osobama koje mogu ugroziti djecu.
  • Za djecu treba osigurati zdravstvenu zaštitu neovisno o njihovom statusu, imajući u vidu članak 24. Konvencije o pravima djeteta, kojim države stranke jamče pravo na uživanje najviše moguće razine zdravlja, što podrazumijeva i najvišu moguću razinu zdravstvene skrbi. Stoga djeca trebaju imati pravo na kvalitetne zdravstvene usluge na primarnoj razini, ali i na sekundarnoj, u mjeri kojoj je moguće.
  • U okviru dosadašnjih aktivnosti u RH u spremnosti na dostupnost odgoja i obrazovanja ukrajinske djece važno je, osim osnovnoškolskog i srednjoškolskog odgoja i obrazovanja, napraviti i plan mogućnosti za uključivanje djece u dječje vrtiće, uz dostupno učenje hrvatskog jezika.
  • Osigurati i podršku svim pružateljima pomoći.
  • Osigurati dostupnost jezične komunikacije s djecom i obiteljima – provjeriti mogućnost uključivanja studenata i nastavnika slavenskih jezika na hrvatskim sveučilištima kao prevoditelja, te pripremiti evidenciju drugih osoba koje govore ukrajinski ili ruski, a mogu prevoditi u bolnicama, igraonicama, na sabirnim i drugim mjestima.
  • Važno je za djecu osigurati punktove i sadržaje što kvalitetnijeg provođenja slobodnog vremena i igre, kako bi se djeca mogla povremeno udaljiti od roditeljskih briga i razgovora odraslih.
  • Osim podrške djeci izbjegloj iz Ukrajine, valja voditi računa i o tome kako razgovarati s djecom u Hrvatskoj o ratu u Ukrajini i patnji njihovih vršnjaka pa bi valjalo napraviti pregled materijala i vodiča za komunikaciju s djecom i mladima o ratu u Ukrajini (npr. Forum za slobodu odgoja: Kako s djecom i mladima razgovarati o ratu u Ukrajini).