Proteklih dana Ured pravobraniteljice za djecu prima brojne upite i komentare roditelja o uputama Ministarstva znanosti i obrazovanja o povratku svih učenika razredne nastave u škole od 25. svibnja 2020. U svojim primjedbama roditelji najčešće ističu da su upute ishitrene i zbunjujuće te da oni nisu sigurni u to kako postupiti i što bi bilo najbolje za djecu. Propituju zbog čega samo djeca do četvrtog razreda imaju dozvolu, odnosno obvezu, povratka na nastavu u školu, dok se za učenike viših razreda, iako je osnovna škola obvezna, ta mogućnost ne daje.
Razumijemo razloge zbog kojih su mlađa djeca, učenici razredne nastave, u skladu s preporukama stručnjaka imala drukčiji tretman u odnosu na ostale, kada se odlučivalo o obustavi nastave u školi i prelasku na nastavu na daljinu zbog pandemije bolesti COVID-19, kao i kad je nastava ponovno omogućena nakon 11. svibnja. No, i tada smo naglašavali kako bi nastava ove školske godine za svu djecu trebala završiti kao nastava na daljinu.
U javnosti se i tada intenzivno raspravljalo o razlozima za različiti tretman najmlađih učenika te je, s jedne strane, isticano da je važno pomoći zaposlenim roditeljima u zbrinjavanju djece i rasteretiti ih i od dijela obveza pomaganja djeci u učenju na daljinu. Također, s druge strane su isticani pedagoški razlozi i važnost neposrednog kontakta učitelja i učenika mlađe dobi u razredu, ako je ikako moguće.
Do kraja nastavne godine ostalo je nepunih pet tjedana, u kojima su i dva blagdana, a sada im se opet nudi još jedan novi model nastave – nakon tolikih izmjena i neizvjesnosti u ovoj školskoj godini. Pritom upute za provedbu tog novog modela, uz i dalje obvezne epidemiološke mjere, nisu ni jasne ni jednoznačne, o čemu svjedoče i brojne dvojbe roditelja.
Sve to se nepovoljno odražava na djecu, stoga upozoravam da djeca svakako trebaju biti pošteđena od nesigurnosti i nesuglasica odraslih u ovim okolnostima. Ako su se već stekli uvjeti za povratak većeg broja djece u škole, tada upute za rad i zaštitu trebaju biti nedvosmislene i ohrabrujuće, a one to zasad nisu. Također je jako važno omogućiti učenicima, a i roditeljima, određeno vrijeme za prilagodbu novim uvjetima. Osim davanja jasnih uputa, važno je objasniti djeci što se događa, odnosno, što se mijenja i što će se možda još mijenjati, zašto neka djeca i dalje ne idu u školu, što ih sve očekuje u zadnjem mjesecu škole i slično.
Podsjećamo i apeliramo da Ministarstvo znanosti i obrazovanja te škole i učitelji ne bi smjeli zaboraviti ni na onaj nemali broj djece, učenika razredne nastave, koja će i dalje ostati kod kuće. Ona s ovom novom izmjenom ne bi smjela ni na koji način ostati uskraćena, već im treba prilagoditi tzv. mješoviti model nastave, te omogućiti da putem nastave na daljinu, usklađene s programom koji se odvija u školi i uz podršku učitelja, završe ovu školsku godinu.
Pravobraniteljica za djecu
Helenca Pirnat Dragičević