U Bjelovaru je 1. ožujka 2011., u Policijskoj upravi bjelovarsko-bilogorskoj, održano javno predstavljanje tzv. “dječje sobe”, namijenjene obavljanju razgovora s djecom žrtvama kaznenih djela. Tom je događaju nazočila i pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić, koja je proteklih godina u brojnim prilikama naglašavala važnost prilagodbe uvjeta i načina rada s djecom koja se zateknu u teškoj ulozi žrtve.
Pomoćnik glavnog ravnatelja policije i načelnik Uprave kriminalističke policije Vitomir Bijelić i voditeljica Odsjeka za maloljetničku delinkvenciju Renata Odeljan, tom su prilikom rekli da je Ravnateljstvo policije Ministarstva unutarnjih poslova, u namjeri da ostvari standarde zemalja članica EU, dosad uredilo 15 soba za razgovor s djecom žrtvama kaznenih dijela u 15 policijskih uprava, opremilo ih prikladnim namještajem, igračkama i obojilo vedrim bojama. Takve će se sobe uskoro urediti i u ostalim policijskim upravama, odnosno postajama. Prema navodima policijskih službenika koji rade s djecom, u ovakvim uvjetima koji su prilagođeni djeci mnogo im je lakše raditi. Puno lakše i brže uspiju s djetetom uspostaviti kontakt, “dobiti” potrebne informacije na primjeren način. Za vrijeme razgovora s djetetom nitko ih neće ometati niti prekidati, djeca uz igru lakše progovore o problemu koji imaju. Soba ima i jednosmjerno staklo tako da razgovor može promatrati ili eventualno sugerirati pitanja službenoj osobi koja razgovara s djetetom netko drugi, na primjer sudac.
Pravobraniteljica je tom prilikom istaknula da sudjelovanje djeteta u različitim fazama sudskog postupka za njega često predstavlja ozbiljnu traumu i izlaže ga nizu stresnih događaja, s kojima se i odrasle osobe teško nose te je nužno u takvim situacijama osigurati odgovarajuću pomoć i podršku djetetu. Eventualna neprikladnost postupanja policijskih službenika prilikom ispitivanja djece koja su žrtve ili svjedoci, dugotrajnost sudskih postupaka, izloženost djeteta višestrukim ispitivanjima, izostanak kvalitetne pomoći i podrške te prostori neprimjereni djeci, u velikom broju slučajeva predstavljaju stres za dijete. Stvaranje prostora koji djeluje kao prijateljsko okružje stoga je vrlo važan korak u poboljšanju ti uvjeta.
Ured pravobraniteljice je kroz zakonske tekstove predlagao i organiziranje sveobuhvatne službe zaštite i potpore, kao što su tzv. servisi za svjedoke i žrtve, čiji bi posebno osposobljeni djelatnici ostvarivali kontakt s roditeljima i djecom, davali im kvalitetne informacije o samom postupku te pripremali dijete za sudjelovanje u postupku. Nažalost, kada su djeca svjedoci u sudskom postupku, ni djeca ni roditelji nemaju informacija o tome u kakvom postupku sudjeluju, što se od njih očekuje, koja su prava roditelja da zaštiti dijete od stresa i straha koje proživljava zbog susreta s pravosudnim sustavom, ali i počiniteljem kaznenog djela. Predlagali smo standardiziranje postupaka u odnosu na ispitivanje djece žrtava i svjedoka. Naime, praksa stručnih suradnika i sudaca u ispitivanju djece je vrlo različita, osobito vezano uz korištenje tehničkih uređaja, osiguranja prisutnosti stručnih osoba te korištenje mogućnosti ispitivanja izvan službenih prostorija, što se vrlo rijetko koristi.
Budući se policijski službenici prvi susreću s djetetom žrtvom ili svjedokom važno je da učine sve da se djeca osjećaju sigurno. Pravobraniteljica je izrazila nadu da će, nakon policije, i druga tijela, posebice sudovi, na isti ili sličan način osigurati zasebne prostorije za razgovor s djecom i urediti ih primjereno djeci. (Foto: www.mup.hr)