Na konferenciji “Rana intervencija u djetinjstvu”, održanoj u Zagrebu 30. studenoga 2011., predstavljeni su rezultati pilot projekta Malog doma, Grada Zagreba i UNICEF-a u sklopu kojeg je sudjelovalo 40 obitelji s područja Zagreba i okolice. Na konferenciji je izlaganje održala i savjetnica pravobraniteljice za djecu Tanja Opačak. Ona je bila i član savjetodavnog odbora koji je djelovao u sklopu ovoga projekta. Projekt, kao i svi alati koji su u sklopu njega razvijeni i testirani trebali bi pomoći u širenju modela rane intervencije u djetinjstvu i na druge gradove u Hrvatskoj.
Pružanje mobilne stručne podrške obitelji djece s razvojnim rizikom ili odstupanjem, kao modelom unutar pružanja usluga Rane intervencije u djetinjstvu, danas je priznat kao najcjelovitiji i najkompleksniji model koji stavlja obitelj i dijete u centar edukacijsko-rehabilitacijskog procesa i time omogućuje optimalne uvjete za razvoj djeteta.
Potpisivanjem sporazuma o suradnji između Grada Zagreba i UNICEF-a krajem 2010. započeo je projekt kojemu je namjera bila razviti usluge mobilne stručne podrške za djecu s teškoćama u razvoju i djecu s razvojnim rizicima u prvim godinama života, čime bi se znatno smanjilo vrijeme koje roditelji troše na pronalaženje stručne podrške, jer u svome domu dobivaju tim stručnjaka koji se sastoji od edukacijskog rehabilitatora, radnog terapeuta, psihologa, logopeda i fizikalnog terapeuta. Projekt su tijekom 2011. provodili djelatnici gradske ustanove “Mali dom” u Zagrebu pod vodstvom Darije Udovičić Mahmuljin, voditeljice projekta i ravnateljice ustanove Mali dom – Zagreb.
U osmišljavanju koncepta i programskih aktivnosti sudjelovali su vodeći domaći stručnjaci u području rane intervencije: predsjednica Hrvatske udruge za ranu intervenciju u djetinjstvu – HURID prof. dr. sc.Marta Ljubešić, pedijatar neonatolog, voditelj odjela Neonatologije Klinike za ginekologiju i porodništvo KB “Sveti duh” prim. dr. sc. Milan Stanojević i prof. dr. sc. Vlatka Mejaški-Bošnjak iz Klinika za dječje bolesti Zagreb. Oni su na završnoj konferenciji također izložili svoje dojmove i govorili o važnosti poticanja razvoja ovog modela u Hrvatskoj.
Više od 4000 novorođene djece uslijed komplikacija u trudnoći, porodu ili neposredno poslije poroda ima neku vrstu neurorizika. Među njima, u najvećem su riziku prijevremeno rođena djeca koja čine gotovo polovicu ukupnog broja neurorizične djece. Rastuće potrebe te životno važne koristi usluga rane intervencije u djetinjstvu prepoznate su i u novom Zakonu o socijalnoj skrbi, koji po prvi puta definira ovo pravo za djecu s teškoćama u razvoju te neurorizicima. Da bi ovo pravo zaživjelo, potrebno je proširiti mrežu usluga rane intervencije u djetinjstvu po cijeloj zemlji, jer brojni roditelji i djeca iz manjih mjesta teže dolaze do potrebne stručne podrške, a u velikim gradovima su postojeći servisi nedovoljni u odnosu na potrebe. Prepoznavanje i praćenje neurorizične djece važno je za rano otkrivanje razvojnih odstupanja, kao i za ranu terapiju, koja može pospješiti proces razvoja djeteta te dovesti do oporavka oštećenih funkcija u mozgu. Isto tako, pravovremeno neuključivanje djece u neurorazavojne i habilitacijske programe, ostavlja posljedice, jer neurizično dijete bez odgovarajuće stručne podrške u ranoj dobi može ostati sa trajnim psihomotoričkim smetnjama.
Očekivani rezultat projekta bio je podizanje kvalitete skrbi o djeci s neurorizicima te djeci s teškoćama u razvoju u najranijoj dobi, pravovremenom i odgovarajućom stručnom podrškom koja olakšava roditeljima pristup različitim stručnjacima te odgovara na individualne potrebe svakog djeteta. Sudeći prema rezultatima evaluacije programskih aktivnosti koje je na skupu predstavila konzultantica na projektu psihologinja Sanja Novačić, projekt je uspješno proveden, a o njegovoj uspješnosti i vrijednosti te iskustvima roditelja uključenih u projekt govorila je i jedna majka uključena u projekt.
Brojni govornici na konferenciji pozvali su društvo na veća ulaganja u razvoj usluga rane intervencije u djetinjstvu, unatoč krizi, jer djeca brzo rastu, a propuštene prilike u ranoj dobi neurorizične djece nose trajne posljedice za dijete, obitelj i društvo u cjelini, koje kasnije mora ulagati znatno više sredstava u rehabilitaciju i osiguravanje samostalnosti djece s teškoćama u razvoju. (Foto: www.unicef.hr)