Siromaštvo i socijalna isključenost ugrožavaju ljudska prava

Siromaštvo i socijalna isključenost ugrožavaju ljudska prava

Milapress 10.12.2012.malaNa konferenciji za novinare, koju je 10. prosinca 2012. organizirao pučki pravobranitelj Jurica Malčić u suradnji sa pravobraniteljicama za ravnopravnost spolova, za djecu i za osobe s invaliditetom, istaknuto je kako svakom petom građaninu Hrvatske prijeti rizik od siromaštva. Takvim su teškoćama danas sve više izloženi i oni izvan uobičajenih socijalno ugroženih kategorija, rekao je pučki pravobranitelj, ističući kako je potrebna reforma sustava socijalne skrbi, jačanje potpora najugroženijima, ali i unapređivanje profesionalizma i učinkovitosti te osiguranje jednakosti svih pred sudovima i drugim državnim i lokalnim tijelima. Prva zajednička konferencija hrvatskih pravobranitelja sazvana je u povodu Dana ljudskih prava, sa zajedničkom temom “Socijalna prava i siromaštvo”.

 

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić navela je kako su riziku od siromaštvu najviše izložene tri skupine žena: žrtve obiteljskog nasilja, trudnice i umirovljenice. Zaključila je da se općenito žene teže zapošljavaju, češće rade na određeno vrijeme, imaju niže prosječne plaće pa tako i nižu osnovicu za mirovinu, a češće od muškaraca izložene su pritiscima za ranije umirovljenje s nepovoljnim otpremninama. Žene teže ostvaruju svoja socijalna prava i općenito su izložene riziku od siromaštva više nego muškarci, istaknula je V. Ljubičić, napominjući i da društvo ne pruža ženama  žrtvama nasilja učinkovitu potporu u započinjanju samostalnog života bez nasilnika.

Osobe s invaliditetom u cijelom svijetu pa i u Hrvatskoj spadaju u skupinu koja je češće pogođena siromaštvom od ostalih, rekla je pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak. Začarani krug siromaštva počinje se stvarati isključivanjem djece s teškoćama u razvoju iz redovitoga sustava odgoja i obrazovanja već u vrtićkoj dobi, a segregirano obrazovanje gura ih u kategoriju socijalno ugroženih građana koji se ne mogu uzdržavati vlastitim radom. Osobna invalidnina trebala bi biti kompenzacija za povećane troškove invaliditeta, ističe A Slonjšak, ali je u Hrvatskoj ona tek sredstvo za ublažavanje siromaštva. Upozorila je i na to da roditelji djecu s teškoćama u razvoju ispisuju iz škola netom prije završetka školovanja, opredjeljujući se radije za socijalne naknade, kao sigurniji izvor makar i skromnih prihoda, nego da svoju djecu prepuste nesigurnom tržištu rada.

Pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić rekla je da svaka ekonomska kriza najviše pogađa djecu, koja su u obiteljima s nižim prihodima češće izložena raznim oblicima nasilja i zlostavljanja, a prikraćena su i u zadovoljenju mnogih svojih potreba. Upozorila je kako je u vremenima krize znatno otežana naplata uzdržavanja za dijete. Mnogi se roditelji žale i da im se ovrhe zbog dugova provode čak i na dječjem doplatku, uzdržavanju za dijete, naknadi za roditelja negovatelja i naknadi za opermu za novorođenče, odnosno na sredstvima djeteta, koja moraju biti zaštićena od ovrhe.

Siromaštvo, nije samo nedostatak materijalnih sredstava, već se ono reflektira i u otežanom ostvarivanju zdravstvenih i obrazovnih prava, zadovoljavajućeg životnog standarda te primjerenih stambenih uvjeta. Ekonomska kriza u Hrvatskoj vrlo se rano počela prelamati upravo na djeci – ukidanjem besplatnih udžbenika za učenike osnovnih škola i prvih razreda srednjih škola, ukidanjem besplatnog javnog prijevoza te smještaja i prehrane u učeničkim domovima za srednjoškolce, kao i smanjenim subvencioniranjem smještaja djece u vrtićima u nekim županijama. Sva ta dodatna financijska opterećenja roditelja, upozorila je, rezultiraju povećanjem obiteljskog stresa, što nedvojbeno pogađa djecu. Stoga je u doba krize država pozvana intervenirati mjerama socijalne politike kako bi pomogla socijalno ugroženom stanovništvu. Osim materijalnih oblika pomoći obiteljima koje se nalaze u riziku od siromaštva, važno je roditeljima osigurati i odgovarajuću podršku i pomoć u nošenju i suočavanju s aktualnom situacijom, kako se negativne posljedice roditeljskog stresa ne bi “pretočile” u nasilne obrasce ponašanja prema djeci. Za to je potreban i povećan senzibilitet stručnjaka koji pružaju psihosocijalnu pomoć, ali i njihov dovoljan broj, kako bi se doista mogle posvetiti radu s obiteljima koje su u krizi ili riziku.

Pravobraniteljica Jelavić ponovno je pozvala na transparentan i sveobuhvatan prikaz podataka o sredstvima namijenjenim djeci u proračunima i na nacionalnoj i na lokalnoj razini, kroz izradu tzv. “dječjeg proračuna”. Istaknula je da je u stavkama državnog i lokalnih proračuna važno osigurati sredstva usmjerena na podizanje kvalitete života djece – kroz odgoj i obrazovanje, zdravstvenu i socijalnu zaštitu, kulturne i rekreacijske aktivnosti, uz posebnu pozornost usmjerenu najugroženijim skupinama djece.