U organizaciji Pravobraniteljice za djecu i Hrvatske odvjetničke komore 23. veljače 2012. u Rijeci je održan stručni skup “Što za djecu znači Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava”, koji je pratilo osamdesetak sudionika, većinom odvjetnika, sudaca te predstavnika centara za socijalnu skrb i obiteljskih centara.
Europska konvencija o ostvarivanju dječjih prava na snazi je u Republici Hrvatskoj od 1. kolovoza 2010.godine. Ona osnažuje pravo djeteta na sudjelovanje u postupcima u kojima se odlučuje o njegovim pravima, kao i pravo djeteta na imenovanje posebnog zastupnika te je njezina implementacija od posebne važnosti u ostvarivanju prava djece.
Sudionike stručnog skupa, u ime organizatora, pozdravile su pravobraniteljica Mila Jelavić i predsjednica Odvjetničkog zbora u Rijeci Nada Badurina. Svojim izlaganjima, radu stručnog skupa pridonijeli su istaknuti stručnjaci iz ovog područja zaštite dječjih prava: profesorice s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr.sc. Dubravka Hrabar i Aleksandra Korać Graovac, psihologinja Tamara Žakula Desnica iz Dječjeg doma “Tić” Rijeka, sutkinja Općinskog suda u Rijeci Višnja Seršić Gržetić, dipl. pravnica iz Zavoda za socijalnu skrb u Primorsko-goranskoj županiji, Područnog CZSS Rijeka Nera Peranić Ćelić te odvjetnica Beti Korać Zuppa.
U raspravi je istaknuta važnost implementacije Konvencije u ostvarivanju dječjih prava, među ostalim i zato što otvara prostor za bolju zaštitu djece od manipulativnih postupaka roditelja ili skrbnika. Iako bi donošenje provedbenih propisa stručnjacima u praksi olakšalo implementaciju Konvencije, ona je postala dio unutarnjeg pravnog poretka u Hrvatskoj i nije potrebno čekati donošenje dodatnih provedbenih propisa da bi se počela primjenjivati. Na raspravi je također istaknuto kako suvremena stajališta o sudjelovanju djeteta u pravnim postupcima ističu da dijete nije predmet postupka, nego osoba sa svim pripadajućim pravima. Djeci treba pomoći u ostvarivanju njihovih prava te im omogućiti aktivno sudjelovanje u postupcima koji se na njih odnose, uz odgovarajuću stručnu podršku. Izuzetno je važno odrediti tko može biti zastupnik djece. Važno ja da to budu osobe iz redova stručnjaka koji razumiju proces djetetovog razvoja i koji su u stanju s djetetom uspostaviti odnos povjerenja, za što je potrebna njihova dodatna multidisciplinarna edukacija, a za njihov rad je svakako potrebno osigurati i sredstva.
Istaknuta je potreba osnivanja specijaliziranih odjela na sudu koji bi radili na poslovima vezanim za obiteljsko-pravnu problematiku. Također je istaknuta potreba jasnije razrade obveza i uloge posebnog zastupnika u odnosu na očekivanja i zahtjeve djeteta i u pogledu zaštite dobrobiti djeteta. Prisutni sudionici predložili su nastavak edukacije o ovoj, ali i o drugim temama vezanim uz djecu.