Potaknuti brojnim medijskim napisima i reakcijama na događaj u srednjoj školi u Čakovcu, kad je nastavnik nasilno reagirao isprovociran neprimjernim ponašanjem učenika, izražavamo zabrinutost zbog iznesenih stajališta pojedinaca koji se zauzimaju isključivo za jednu od “suprotstavljenih” strana. Ne opravdavamo bilo koji oblik nasilja ni neprihvatljivog ponašanja – bilo da dolazi od djece ili odraslih, no puko traženja “krivca” i stvorena polarizacija šteti i djeci i nastavnicima, produbljuje međusobno nerazumijevanje, dok se istovremeno gubi iz fokusa kompleksan zajednički problem
Prijave koje stižu u Ured pravobraniteljice za djecu pokazuju da je nasilje u školama prisutno na svim razinama, da se nasilno ponašaju učenici, ali i pojedini nastavnici koji se nerijetko djeci obraćaju uz vrijeđanje, omalovažavanje i nepoštovanje. Prijave i učenika i djelatnika uznemirujuće su te nerijetko upućuju na nedovoljnu podršku sustava u zaštiti prava – i djece i odraslih.
Neučinkoviti administrativni postupci
Iz prijava doznajemo da škole u vezi s time poduzimaju veliki broj administrativnih postupaka koji iscrpljuju djelatnike, no bez pozitivnih učinaka za djecu, kao ni za nastavnike. Zbog neuspješne zaštite od nasilja i neprimjerene, omalovažavajuće i uvredljive komunikacije u školi, i djeca i odrasli osjećaju se loše te ne ostvaruju svoje ljudske i akademske potencijale. Ovakvi obostrani doživljaji ukazuju na potrebu dubokog preispitivanja načina odgojno-obrazovnog rada i pristupa djeci u našim školama. Jer škola bi trebala biti sigurno mjesto za djecu i nastavnike, mjesto ostvarivanja razvojnih potencijala, uzajamnog poštovanja, uvažavanja i suradnje učenika, roditelja i nastavnika, mjesto na kojem se svi osjećaju prihvaćeno i slobodno iskazati svoje mišljenje.
Isto tako, škola je mjesto najvećeg preventivnog potencijala na kojem se djeca uče granicama, poštivanju pravila – putem ukazivanja na posljedice za njihovo kršenje i suočavanje s posljedicama. Prevencija treba biti utoliko snažnija što je dijete više u riziku. Na svako neprihvatljivo ponašanje, bilo djeteta ili nastavnika, sustav bi trebao primjereno reagirati jer je to nužno za doživljaj pravednosti i uvažavanja.
Zapostavljanje odgojnih i preventivnih obveza škole
Pojedinačni događaji, ali i više recentnih istraživanja (među kojima je i naše istraživanje „Participacija djece u sustavu odgoja i obrazovanja“) upućuju na potrebu sustavne promjene paradigme odgoja i obrazovanja u našim školama. Neki od ključnih problema, na koje nam često ukazuju sama djeca, su preopterećenost i isključiva fokusiranost na nastavne sadržaje te zanemarivanje odgojnih i preventivnih obveza i potencijala škole, kao i izgrađivanja kvalitetnih odnosa s nastavnicima. Nastavnici ukazuju na nedostatke u svojem temeljnom obrazovanju i stručnom usavršavanju za odgojni i korektivni rad s djecom, na to da im nije omogućeno stjecanje vještina za komunikaciju s djecom i njihovim roditeljima, posebice u kriznim situacijama.
Odgovornost za to – kažu nam nastavnici – snose i nastavnički fakulteti i tijela zadužena za njihovo cjeloživotno obrazovanje, ali i oni nastavnici koji nisu zainteresirani za učenje i promjenu pristupa i odnosa prema učenicima što bi im olakšalo izgradnju discipline i autoriteta u razredu. Na te probleme godinama upozoravamo putem svojih izvješća i preporuka.
Nadamo se da ta dimenzija nužnih promjena neće biti zanemarena u novoj kurikularnoj reformi u kojoj se velika pozornost mora posvetiti upravo unaprjeđivanju odgojnih procesa i međusobnih odnosa, a ne samo formalnim sadržajima obrazovanja.
Poimanje autoriteta odraslih i razvoj prosocijalnog ponašanja
Jedna od ključnih potrebnih promjena odnosi se na poimanje autoriteta odraslih u kontekstu suvremenih društvenih okolnosti i uvažavanja dječjih prava i interesa. Nekada je autoritet proizlazio iz moći i uglavnom se nije preispitivao, čak ni onda kada se zlorabio i primjenjivao na štetu djece. Danas autoritet odraslih više ne proizlazi iz njihove uloge i moći, već je nužno uložiti više osobnog angažmana, znanja i strpljenja u izgradnju odnosa na kojem se temelji autoritet. Nedostatak autoriteta nerijetko je posljedica izostanka uzajamnog poštovanja, uvažavanja i prava na iskazivanje mišljenja te neosjetljivosti i nerazumijevanja potreba djeteta.
Ne smijemo zaboraviti ni da su odrasli odgovorni za kreiranje ozračja u djetetovu okruženju, počevši od roditelja, nastavnika, sustava (u ovom slučaju – odgoja i obrazovanja) te društva u cjelini. Djecu obvezama i odgovornostima poučavaju odrasli koji su dužni intervenirati ako se djeca ne ponašaju odgovorno, tako da ih usmjeravajućim i nenasilnim discipliniranjem uče odgovornom i prosocijalnom ponašanju.
Otežavajuće je to što naše društvo u cjelini ne njeguje i ne potiče prosocijalno ponašanje, izostaje uljudnost i pristojnost u komunikaciji i ponašanju na svim razinama. Svakodnevno se suočavamo s govorom nasilja, vrijeđanjem neistomišljenika i neprihvatljivim ponašanjem odraslih u javnom prostoru koje nije primjereno sankcionirano.
Svako opetovano nasilje djece ili nasilje nad djecom pokazatelj je da su odrasli na neki način zakazali u svojoj odgojnoj, zaštitnoj i usmjeravajućoj funkciji – i kao pojedinci, ali i na institucionalnoj i na društvenoj razini – te da se svi zajedno moramo dodatno potruditi.
Pravobraniteljica za djecu
Helenca Pirnat Dragičević