Tematska sjednica Odbora za obrazovanje “Kriza odgojne funkcije škole: kakav odgoj želimo?”

U Hrvatskome saboru 14. ožujka 2018. održana je tematska sjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu pod naslovom “Kriza odgojne funkcije škole: kakav odgoj želimo?”. Svrha sjednice bila je skrenuti pozornost na specifičnu odgojnu ulogu škole. U radu sjednice je, osim članova odbora i saborskih zastupnika, sudjelovala ministrica znanosti i obrazovanja, profesori Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Učiteljskog fakulteta u Zagrebu i niz stručnjaka iz drugih institucija koje se bave odgojem i obrazovanjem: HAZU-a, Agencije za odgoj i obrazovanje, Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja, Pravobranitelja za djecu, udruga školskih ravnatelja i drugi.

Predsjednica Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Vesna Bedeković naglasila je kako nastojanja za postizanjem visokih akademskih rezultata na standardiziranim testovima sužava odgojnu svrhu škole i dodala je kako se u prvi plan stavljaju obrazovni ishodi koji istiskuju odgojnu komponentu. Osvrnula se i na složene i proturječne izazove suvremenog društva s kojima se škola, ali i roditelji i institucije, suočavaju i s kojima se teško nose.

Ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak rekla je kako se kriza odgojne funkcije škole treba rješavati u suradnji škola, institucija i obitelji te vodeći računa o tome kakav odgoj trebamo imati s obzirom na okružje i utjecaj globalizacijskih trendova i rastući tehnološki napredak. Naglasila je i da  trebamo uskladiti univerzalne, europske i nacionalne vrijednosti, osigurati jednake prilike svima, poštovati različitosti i promicati toleranciju, samostalnost i odgovornost kao i osobni razvoj, razvijati kritičko mišljenje i snalaženje u okruženju.

Zamjenica pravobraniteljice za djecu Maja Gabelica Šupljika govorila je o odgoju iz perspektive dječjih prava na temelju Konvencije o pravima djeteta, koja u svojim odredbama o odgojno-obrazovnim pravima postavlja orijentire, standarde i kriterije prema kojima možemo procijeniti kako ostvarujemo ciljeve i ishode propisane Konvencijom. Konvencija o pravima djeteta ujedno je i okvir za tumačenje i svjetskih, odnosno globalnih, i europskih, i nacionalnih trendova.

Kakav odgoj treba biti i što njime želimo propisano je člankom 29. Konvencije koji kaže da: obrazovanje djeteta treba biti usmjereno na pripremu djeteta za odgovoran život u slobodnom društvu u duhu razumijevanja, mira, snošljivosti, jednakosti/ravnopravnosti među spolovima i prijateljstva među svim narodima, etničkim, nacionalnim i vjerskim grupama te osobama starosjedilačkog podrijetla.

Rekla je i kako je za neku djecu škola izrazito neugodno mjesto. Neka idu sa strahom u školu, neki pokazuju znakove školske fobije, psihosomatske simptome stresa, a mnogi ne vide smisao u školskim sadržajima. Zbog svega toga je važno provjeriti i kako djeca vide svoju uključenost u školske procese i ono što se događa s njima i uključiti djecu na njima primjeren način, s punim poštovanjem i čuvanjem njihovog dostojanstva.