Kako je multidisciplinarni pristup ovoj problematici iznimno važan i jedini učinkovit, u radu skupa sudjelovali su socijalni pedagozi, psiholozi, socijalni radici, liječnici, pravnici, koji su osvijetlili različite aspekte i područja najučestalijeg i najsnažnijeg kršenja dječjih prava. Uz pravobraniteljicu i njezine suradnike, među njima su bili stručnjaci s Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta, Studijskog centra socijalnog rada, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva pravosuđa, Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu i iskusni praktičari u području zaštite mentalnog zdravlja djece, rada s djecom s problemima u ponašanju i prevencije neprihvatljivog ponašanja djece i mladih.
Pritom je važna tema bila takozvana korisnička perspektiva, odnosno sudjelovanje same djece i njihovih roditelja u planiranju i programiranju tretmana. Budući da se dugo godina postupalo na način da stručnjaci određuju što je najbolje za dijete, a da se pritom samu mladu osobu nije pitalo što ona misli o svojim kapacitetima i ograničenjima, današnji pristup perspektive djeteta znači usklađivanje s Konvencijom o pravima djeteta koja, kao jedno od temeljnih načela, navodi participaciju djeteta, odnosno sudjelovanje u svim pitanjima i odlukama koje se odnose na njega. U izlaganjima na skupu bilo je riječi i o motivaciji i spremnosti same djece na promjenu ponašanja.
Zapaženo je bilo i izlaganje o preventivnim aktivnostima u lokalnoj zajednici, koja je mjesto najvećeg potencijala i širokog spektra aktivnosti u prevenciji problema u ponašanju djece i mladih. Navedeno je kako je zakonodavni okvir koji se odnosi na zaštitu djece nacionalnoj razini zadovoljavajući, no lokalne politike prema djeci nisu dovoljno jasne, te da upravo u tom smislu treba ubuduće više djelovati na lokalnoj razini.
Više govornika izvješćivalo je o djeci koja su smještena u odgojne ustanove, njihovim potrebama, interesima i pravima. Govorilo se o teškoćama u smještaju, tretmanu i u postinstitucionalnom prihvatu, odnosno uključivanju djeteta u njegovo okružje nakon izlaska iz odgojnog doma, zavoda ili maloljetničkog zatvora. Kao naglašeno područje kršenja prava ove djece naveden je izostanak odgovarajućeg tretmana i smještaja djece koja imaju poremećaje u ponašanju u kombinaciji sa psihičkim teškoćama. Bilo je riječi i o vršnjačkome nasilju u institucionalnom tretmanu te o specifičnostima i nedovoljnoj usmjerenosti na potrebe ženske populacije u institucijama, a osobito mladih djevojaka.
Medijski tretman djece s problemima u ponašanju posebno je područje kršenja prava ove djece, o čemu je bilo riječi drugog dana skupa. Kao posebno nezaštićena i ranjiva skupina i u ovom segmentu su prepoznate djevojke smještene u odgojne institucije.
Više izlaganja bilo je posvećeno djeci u sukobu sa zakonom, iz perspektive policijskog postupanja, postupanja državnih odvjetništava i sudova, te tijela za izvršenje maloljetničkih sankcija. Kao posebna vrijednost u specifičnom pravosudnom postupanju, koje je i zakonodavnim okvirom i nizom drugih mjera prilagođeno zaštiti najboljeg interesa djeteta, apostrofirano je takozvano alternativno postupanje, kao reakcija društva na kriminalitet mladih. U ovim mjerama izostaju represija i kažnjavanje, a naglasak je na restituciji (svojevrsnoj naknadi ili umanjivanju štete, odnosno „ispravljanju“ pogreške) i učenju novih socijalnih vještina, što se pokazalo iznimno korisnim i učinkovitim, kako za samog mladog počinitelj kaznenog djela, tako i za cijelu zajednicu. Kao posebno vrijedna alternativna mjera naglašena je izvansudska nagodba, koja pruža mogućnost zajednici da ponovno uspostavi socijalni mir narušen kaznenim djelom, a sudionicima ujedno daje i novu perspektivu: počinitelju za preuzimanje odgovornosti za počinjeno djelo, a oštećeniku za zastupanje svojih interesa.
Na skupu se govorilo i o djeci koja izvršavaju najteže maloljetničke mjere, odnosno o sankcijama za maloljetnike u okviru zatvorskoga sustava. Unatoč kontinuiranom unapređivanju prostornih, kadrovskih i materijalnih uvjeta u tom području, u Hrvatskoj još uvijek nisu dostignuti standardi propisani međunarodnim dokumentima i preporukama koje zahtijevaju posebnu zaštitu za djecu i maloljetnike u kaznenom postupku, na sudu, u pritvoru odnosno u primjeni kaznenih mjera. Tako se događa da maloljetnici u pritvoru borave s odraslim osobama, da nisu obuhvaćeni primjerenim tretmanom i obrazovanjem te da to ponekad potraje i duže od šest mjeseci.
Skup je pratilo sedamdesetak sudionika, mahom stručnjaka koji se bave djecom s problemima u ponašanju na svim razinama, u raznim sustavima, od obrazovanja, socijalne skrbi, zdravstva, pravosuđa, policije, do lokalne zajednice i nevladinog sektora. Izlaganja su pratili i mediji, a “Školske novine” posvetile su ovom skupu tematski prilog na četiri stranice (ŠN br. 37, od 22. studenoga 2011., u privitku).