Uredu pravobraniteljice za djecu se tijekom mjeseca lipnja 2023. obratio veliki broj roditelja tražeći pomoć pravobraniteljice u vezi upisa njihove djece koja nisu ostvarila mogućnost upisa u dječje vrtiće za pedagošku godinu 2023/2024. Pretežno nam se obraćaju roditelji iz Zagreba, od čega najviše roditelji koji „izlaze“ iz mjere novčane pomoći roditeljima odgojiteljima zbog ukidanja te mjere od strane Grada Zagreba.
Iako pravobraniteljica za djecu nema ovlasti utjecati na provedbu i rezultate upisa, sa zabrinutošću pratimo situaciju u kojoj je, kako se može iščitati u medijima, ostao neupisan velik broj djece, posebno u Zagrebu (prema prenošenju nekih medijskih portala 3 180 djece) što je, za pretpostaviti je, dijelom i posljedica ukidanja mjere novčane pomoći roditeljima odgojiteljima.
U više navrata preporučivali smo Gradu Zagrebu da uloži dodatne napore radi povećanja prostornih, kadrovskih i organizacijskih kapaciteta dječjih vrtića kako bi se povećao obuhvat i omogućilo uključivanje u predškolske ustanove (jasličke i vrtićke programe) djece roditelja odgojitelja koji „izlaze iz mjere“, kao i ostale djece rane i predškolske dobi čiji roditelji također računaju na mjesto u dječjem vrtiću. Iako nas je Grad Zagreb obavijestio o aktivnostima u cilju omogućavanja većeg obuhvata djece predškolskim odgojem i upisa u dječje vrtiće, pritužbe roditelja koje ovih dana primamo, ukazuju na specifičnost situacije uslijed velikog broja, za sad, neupisane djece i potrebu poduzimanja drugih aktivnosti radi pomoći roditeljima u skrbi za djecu.
Prema članku 18. Konvencije o pravima djeteta Hrvatska je dužna, na svim razinama, poduzeti odgovarajuće mjere da roditeljima olakša ispunjavanje sadržaja njihovih roditeljskih obveza i odgovornosti, ali i da, u skladu sa svojim prilikama i mogućnostima, osigura odgovarajuće mjere pomoći roditeljima i drugim osobama odgovornima za dijete, da osigura razvoj institucija, olakšica i službi za skrb o djeci te da poduzme sve odgovarajuće mjere kako bi djeca zaposlenih roditelja imala pravo koristiti institucije i službe za skrb o djeci koje im stoje na raspolaganju. Ova odredba naglašava važnost uspostavljanja ravnoteže u odnosu roditeljske odgovornosti i odgovornosti države prema djeci, kao i važnost potpore roditeljima u ostvarivanju njihovih roditeljskih obveza i odgovornosti. Sve mjere moraju biti poduzimane u najboljem interesu djeteta, a tome mogu pridonijeti samo kvalitetne, materijalno povoljne, ili besplatne, te dostupne službe za skrb o djeci.
Nedvojbeno je da je pohađanje dječjeg vrtića višestruko važno za djetetov cjelokupni rani razvoj, budući da dječji vrtići nisu samo mjesta „čuvanja djece“ dok roditelj radi, već mjesta koja potiču zdrav psihosocijalni rast i razvoj djeteta te mjesta u kojima se djeca odgajaju, socijaliziraju i obrazuju. Iako pohađanje dječjeg vrtića, prema postojećim propisima, nije obvezno (izuzev obveznog programa predškole), svakom bi djetetu trebalo omogućiti pohađanje dječjeg vrtića bez obzira na status roditelja i obiteljske okolnosti. U suvremenom načinu života dječji su vrtići nenadomjestiva karika u odgojno-obrazovnoj vertikali, a svako bi dijete trebalo imati pravo na uključivanje u dječji vrtić od najranije dobi kako bi već tada počelo ostvarivati svoj puni potencijal, što zagovaramo već niz godina.
Zbog toga, očekujemo kontinuirano sudjelovanje Ministarstva znanosti i obrazovanja u osiguravanju sredstava za potrebnu infrastrukturu, za izgradnju novih dječjih vrtića i povećanje kapaciteta postojećih na razini cijele države. Nacionalnim planom razvoja sustava obrazovanja za razdoblje do 2027. („Posebni cilj broj 1: Omogućiti pristupačnost sustavu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja svakom djetetu“; u daljnjem tekstu: Nacionalni plan) planiran je obuhvat djece ranim i predškolskim odgojem i obrazovanjem 90% djece od tri godine do polaska u školu u razdoblju do 2027., što je u skladu s tzv. barcelonskim ciljevima prema kojima bi u zemljama članicama EU programima ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja trebalo biti obuhvaćeno najmanje 33% djece mlađe od tri godine i 90% djece u dobi od tri godine do polaska u osnovnu školu. Stoga je neophodno intenziviranje sudjelovanja Ministarstva znanosti i obrazovanja u ovim aktivnostima. Štoviše, Rezolucijom Vijeća EU o strateškom okviru suradnje u području obrazovanja i osposobljavanja prema Europskom prostoru obrazovanja i šire (2021.-2030.), kako se i u Nacionalnom planu navodi, utvrđeno je da je jedan od ciljeva da do 2030. najmanje 96% posto djece u dobi od tri godine do uključivanja u obvezno osnovnoškolsko obrazovanje sudjeluje u ranom predškolskom odgoju i obrazovanju.
Unatoč tome, uvažavajući specifičnost situacije uslijed velikog broja, za sad, neupisane djece, preporučili smo Gradu Zagrebu da, osim intenziviranja aktivnosti radi izgradnje, dogradnje i drugih potrebnih radnji za izgradnju novih i povećanje kapaciteta postojećih vrtića, razmotri moguća rješenja i druge mjere za skrb o djeci te da osigura alternativne programe skrbi, odgoja i obrazovanja za djecu koja nisu ostvarila pravo na upis u vrtić, po potrebi u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja i drugim ministarstvima i tijelima koja mogu doprinijeti nalaženju rješenja.
Nadalje, budući da iz pritužbi proizlazi da nisu dovoljno jasna neka upisna pravila i postupak upisa preporučili smo Gradu Zagrebu ubuduće, prije početka upisnog postupka, u predškolskim ustanovama roditelje upoznati s pravilima upisa i njihovom primjenom u praksi kako bi se izbjegle nejasnoće i različita tumačenja.