U Banskim dvorima 18. ožujka 2022. održana je prva sjednica Savjeta za ljudska prava. Na sjednici su sudjelovale pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić i pravobraniteljica za djecu Helenca Pirnat Dragičević.
Savjet za ljudska prava je međuresorno i savjetodavno tijelo vlade RH za pitanja ljudskih prava, koje je osnovano u prosincu 2021. godine. Ima 18 članova, a čine ga predstavnici tijela državne uprave, predstavnici udruga i organizacija civilnog društva koje su posvećene razvoju i promicanju ljudskih prava u Hrvatskoj. Vladi pomaže u nastojanjima da što konstruktivnije i efikasnije prepozna te reagira na nove izazove ljudskih prava.
Otvarajući sjednicu predsjednik Savjeta B. Milošević naveo je da danas, kada se svijet susreće s brojnim globalnim izazovima u području ljudskih prava, od pandemije do izbjegličkih valova, ljudska prava su ponovno u fokusu i političara i javnosti diljem svijeta. Poručio je da nam budućnost sigurno donosi i nove generacije ljudskih prava koje uključuju i nove ranjive skupine, ali i nove prijetnje ostvarivanju temeljnih prava.
Savjet za ljudska prava trebao bi biti mjesto konstruktivne rasprave o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj te davati prijedloge za unaprjeđenje javnih politika i zakona kako bi se omogućila puna ravnopravnost svih građana.
Na sjednici su pravobraniteljice iznijele svoja viđenja stanja ljudskih prava. H. Pirnat Dragičević tom je prilikom iznijela pregled stanja dječjih prava u Hrvatskoj, te navela kako se nalazimo u situaciji bez presedana kada su zaštita djece i dječjih prava u eskalirajućoj krizi. Globalne izvanredne okolnosti dodatno su naglasile niz problema u području zaštite dječjih prava koji postoje od ranije, a upravo je kriza ukazala na nužnost sustavnog rješavanja brojnih pitanja koja se odnose na djecu. Uloženo je puno napora, napravljeni su neki pomaci na nacionalnoj razini, ali sustavi su prenapregnuti, naglasila je.
Ukazala je na neke ključne probleme koji ozbiljno narušavaju prava djece, a posebno na nedostatak koordinacije i preuzimanja odgovornosti u ostvarivanju prava djece. Primjerice, Vijeće za djecu kao ključno nacionalno tijelo ni u ovoj dvogodišnjoj izvanrednoj situaciji i dalje ne ostvaruje svoju ulogu, ne istupa u javnosti, ne donosi preporuke, ne oglašava se u pitanjima važnima za djecu. Iskazala je zabrinutost u vezi s izradom nacionalne strategije za prava djece i dječjeg proračuna, te naglasila da već pet godina nema izvješća ostvarenim ciljevima, ni podataka o evaluaciji Nacionalne strategije za prava djece koja je istekla 2020. To ukazuje na nedovoljnu zainteresiranost države o tome što se događa s ključnom nacionalnom politikom za djecu.
Istaknula je i problem obiteljskog i vršnjačkog nasilja koji su u porastu i nedovoljne zaštite mentalnog zdravlja djece. Upozorila je na neke negativne trendove koje treba promijeniti da bi djeca bila prioritet u javnim politikama, donošenju odluka, prikupljanju podataka, te navela da upravo u prepoznavanju tih izazova vidi i potencijal Savjeta za ljudska prava.