Pandemiju koronavirusa vrlo će dobro upamtiti veliki broj djece čiji se život zbog nje u potpunosti promijenio. U jednom trenutku zatvorile su se njihove škole i vrtići, a njihovi su domovi preko noći postali privremene učionice i uredi u kojima rade roditelji. Povratkom u škole i vrtiće, svi su se suočili s novom organizacijom rada uvjetovanom epidemiološkim mjerama. Igranje u vrtiću, nastava u školi, odlazak na izlete, druženje s prijateljima… – sve je bilo drugačije! A djeca su se brzo i hrabro prilagodila novonastalim promjenama. Ali posljedice ostaju.
Sve što su djeca proživjela u protekle dvije godine, i što i dalje žive u situaciji produljene pandemije, obvezuje odrasle da temeljito analiziraju kako je život u izvanrednim uvjetima utjecao na djecu, te da pronađu rješenja koja će umanjiti štetne učinke za djecu i u prvi plan staviti njihovu dobrobit i zaštitu njihovih najboljih interesa.
Želeći pridonijeti tome, pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević je, kao prilog svojem Izvješću o radu u 2021. godini, uputila Hrvatskome saboru i izvještaj pod naslovom “Djeca na čekanju – dječja prava u vrijeme pandemije 2020. – 2021.”. U njemu je na tridesetak stranica iznesen podsjetnik na ono što odrasli ne smiju zaboraviti i što su dužni uzeti u obzir pri daljnjem planiranju skrbi o djeci i njihovim pravima. Predstavljeni su glavni problemi i stanje proisteklo zbog pandemije u područjima prava na obrazovanje, zdravlje, sigurnost, obiteljsko pravnu zaštitu, zaštitu od nasilja, privatnost, slobodno vrijeme, te u zaštiti pravosudnih, socijalnih, ekonomskih, kulturnih i drugih prava. U zaključku su istaknute ključne zadaće i prijedlozi za unapređivanje zaštite djece – kao svojevrsne lekcije naučene u vremenu krize, koje mogu biti putokaz za budućnost.
Djeca su tijekom pandemije Covida-19, poput strpljivih korisnika društvenih usluga, bila „na čekanju“. Čekala su informacije o tome kada će se i pod kojim uvjetima otvoriti njihove škole i vrtići, čekala su da im dođe u dom internet i računalo pomoću kojeg mogu pratiti školu na daljinu, čekala su na preglede i terapije, u bolnicama i domovima za djecu čekala su svoje roditelje, čekala su da dođe pomoć i zaštita od obiteljskoga nasilja, čekala da se druže s prijateljima… A i dalje čekaju priliku da ih se uključi u razgovore o politikama i odlukama u vezi s pandemijom.
Razvoj svakog ljudskog bića najintenzivniji je u dječjoj dobi pa potrebe djece koje se stave „na čekanje“ donose dugotrajne posljedice, čiji se trendovi već sada naziru. Rastuća pretilost, manjak fizičke aktivnosti, anksioznost i depresija, samo su neki trendovi koji već sada pozivaju na hitan odgovor. Iz procesa upravljanja krizom i epidemijom koronavirusa dodatno smo vidjeli koliko je važna suradnja te uvažavanje mišljenja između različitih struka u donošenju ključnih odluka koje se odnose na djecu, ističe pravobraniteljica. Dodaje da se, iako je reakcija države u mnogim situacijama bila brza i pravovremena, ipak nije dovoljno učinilo kako bi se u procese rješavanja svakodnevnih problema koji se tiču djece na odgovarajući način uključila i mišljenja djece i mladih.
U ovome dokumentu pravobraniteljica upozorava da izvanredne situacije ne mogu biti izgovor za odgađanje dječjih prava i potreba, već, upravo suprotno, trebaju biti još jači poticaj da kao društvo tražimo rješenja koja će u prvi plan staviti dječju dobrobit. Ta rješenja zahtijevaju suradnju i transdisciplinarni pristup koji je potrebno njegovati u donošenju odluka i javnih politika, kao i omogućavanje djeci da se na odgovarajući način uključe u taj proces.
– Djelujmo u tom smjeru već danas, jer razvojne potrebe i problemi djece ne mogu više biti „na čekanju“, poručuje pravobraniteljica.
Dokument “Djeca na čekanju – dječja prava u vrijeme pandemije 2020. – 2021.” dostupan je uz Izvješća o radu pravobraniteljice za djecu i može se preuzeti ovdje.