Izbornik

Uz Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Uz Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama

domestic violenceU povodu Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama 22. rujna, Odbor za obitelj, mladež i sport  Hrvatskoga sabora održao je tematsku sjednicu 17. rujna 2012., u čijem je radu, uz predstavnike nadležnih tijela i organizacija angažiranih u suzbijanju i sprečavanju nasilja prema ženama, sudjelovala i pravobraniteljica za djecu Mila Jelavić.

O nasilju i ženama kao žrtvama, o mogućnostima koje im stoje na raspolaganju kad se nađu u takvoj situaciji te o postupanju nadležnih tijela, uvodno su na sjednici govorili predsjednica Odbora Jadranka Kosor, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić, predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH Helena Štimac Radin, voditeljica Autonomne ženske kuće Zagreb Neva Tolle i načelnik Uprave kriminalističke policije Vitomir Bijelić.

Nasilje nad ženama najčešće se povezuje s nasiljem u obitelji, mada se ne može poistovjetiti, upozorili su gotovo svi govornici, jer nasilja nad ženama ima i izvan obitelji. Naglasili su da svako takvo ponašanje zaslužuje osudu i zahtijeva postupanje nadležnih tijela, u skladu s njihovim ovlastima i obvezama, s ciljem zaštite žena. U više navrata istaknuto je kako je situacija danas puno bolja nego prijašnjih godina, u pogledu osviještenosti o štetnosti i opasnosti od ovakve vrste nasilja, no i nadalje ima propusta u postupanju nadležnih tijela, socijalne skrbi, sudova, policije, što mnoge žene plaćaju životom.

Pravobraniteljica Mila Jelavić u svojoj je diskusiji istaknula da su, u situaciji obiteljskoga nasilja, djeca uvijek žrtve, i to na različite načine. Ako majka i djeca odlaze u sklonište zbog nasilja u obitelji, takav odlazak iz vlastitog doma te promjena škole, mjesta stanovanja, prijatelja, predstavlja za djecu dodatni stres i tjeskobu pa se može govoriti o višekratnom nasilju nad djecom. Istaknula je i problem nedostatka mreže institucija, kao što je Poliklinika za zaštitu djece Grada Zagreba, koje skrbe o mentalnom zdravlju djece, gdje bi i djeca žrtava obiteljskoga nasilja mogla dobiti pravovremenu uslugu u slučaju potrebe. Izvijestila je i o aktivnostima koje je proteklih godina poduzimao njezin Ured kako bi se takve institucije osnovale u Splitu i Osijeku, gdje su neophodne.

Dio njezina izlaganja odnosio se na teškoće koje doživljava dijete kao svjedok, bilo da ga se višekratno saslušava ili se zloupotrebljava njegov iskaz (u situacijama kad se roditelju daje uvid u iskaz djeteta pa ga nasilni roditelj zbog toga dodatno kažnjava). Upozorila je i na lošu praksu postupanja prema djetetu prilikom svjedočenja na prekršajnom sudu, kad izostaje primjerena zaštita djeteta te nedostatak senzibiliteta nekih prekršajnih sudaca. Tjelesno kažnjavanje djeteta, nažalost je i dalje prisutno u obiteljima kao “metoda odgoja“ i čini se da je opće prihvaćeno, unatoč dobrim propisima i provedenim kampanjama, upozorila je pravobraniteljica. Zaključno je upozorila na nedostatak mjesta i kapaciteta za stručni rad s obiteljskim nasilnicima na promjeni njihova ponašanja, a to dodatno usložnjava i povećava ovaj veliki problem brojnih obitelji.